Kvantna zapletenost i psihi¿ka sinkronicitet

Mnoga su se stolje¿a izvansenzorna opäanja sli¿na telepatiji, predznacima budu¿nosti i vidovitosti smatrala länim maštarijama, iluzijama ili izumima.
Materijalisti¿ki pristup koji prevladava u znanstvenim krugovima apriori negira bilo kakvu "duhovnu" stvarnost. Razlog je taj što se ove stvarnosti ne mogu provjeriti u laboratoriju.
Unato¿ tome, svi su ljudi imali neko iskustvo sli¿no onome što ga nije¿e znanost. Primjerice, mo¿emo se sjetiti neobjašnjivih dogäaja, predznaka budu¿ih dogäaja ili snova koji se ostvaruju.
¿esto smo imali koristi od ovih iskustava. To pokazuje da to nisu bila iluzorna iskustva.
Te pojave nisu rijetke i pogäaju sve. Neki su znanstvenici, obdareniji otvorenijeg uma, ¿eljeli riješiti problem znanstveno. Pitali su se postoji li näin da se razumiju ekstrasenzorna iskustva bez pribjegavanja okultizmu, mitologiji ili pseudo-religijskoj filozofiji. Knjiga iznosi iskustva ovih isträiväa.
Sada se konäno pojavljuju dokazi koji znanstveno pokazuju postojanje višeg nivoa svijesti.
Postoji "kolektivni um" koji sadr¿i ideje i misli zajedni¿ke ¿itavom ¿ovje¿anstvu. Ovo je psihi¿ki kozmos, koji mo¿emo koristiti u svoju korist. Iz ovog kozmosa primamo signale i informacije.
Godine 1980. eksperimentalno je potvr¿eno "kvantno zapletanje".
Ovo svojstvo tipi¿no je za elementarne ¿estice.
Sve ¿estice (atomi, elektroni, fotoni) mogu me¿usobno komunicirati bez trpljenja ograni¿enja prostora i vremena.
To se oštro suprotstavlja pretpostavkama materijalisti¿kog gledišta.
Komunikacija izme¿u elementarnih ¿estica dogäa se u dimenziji koja nije podlo¿na poznatim zakonima fizike. Ova se dimenzija mo¿e usporediti s "Univerzalnim umom".
Eksperimenti "Projekta globalne svijesti" provedeni na Sveu¿ilištu Princeton nesumnjivo su pokazali postojanje svjetske svijesti.
Knjiga opisuje takozvanu teoriju "kolektivne podsvijesti" koju je razvio poznati psihoterapeut Carl Gustav Jung. Jungova teorija vrlo je sli¿na neoplatonskom konceptu "Anima mundi". Te su teorije potvr¿ene u predvi¿anjima kvantne fizike, koja su razvili ugledni znanstvenici i nobelovci.
Kvantna fizika dokumentira postojanje razine koja se naziva "nelokalna". Na ovoj razini, elementarne ¿estice, unato¿ tome što ih razdvajaju ogromne udaljenosti, znaju sve jedna o drugoj i ponašaju se kao da su jedno.
Iz materijalisti¿ke vizije svemira koja se u potpunosti temelji na slu¿ajno agregiranoj materiji, ¿ovje¿anstvo se kre¿e prema novom näinu razumijevanja stvarnosti, gdje materija i psiha koegzistiraju i integriraju se.
Dok klasi¿na fizika ostaje dominantna u svijetu, a osjetilno je uo¿ljiva, pojavljuju se nove razine stvarnosti s psihi¿kim sadr¿ajima.
Na kvantnoj razini klasi¿na fizika više ne vrijedi. Materijalni dio kozmosa sam ne uspijeva izvršiti svoju funkciju. Potrebna je psihi¿ka dimenzija, odnosno viša razina, razina nelokalnosti.
Na ovoj razini cijeli svemir postaje jedno. Više nije napravljen od materije ve¿ od energije i informacija, a koordinira ga sila harmonije bez koje bi postojao samo kaos.
U najskrivenijim razinama stvarnosti materija ne mo¿e bez psihe. Sli¿no tome, psihi je potreban materijalni dio da bi se izrazila.
Ta svijest prati ¿ovje¿anstvo prema novom evolucijskom skoku, nakon ¿ega ¿e materijalisti¿ka prevlast prestati.
Uspostavit ¿e se doba suradnje psihe i materije. Pojave koje se sada negiraju, poput ekstrasenzornih percepcija, postat ¿e nasljedstvo uobi¿ajene upotrebe u svakodnevnom ¿ivotu.